Iskustvo bliskog susreta prve i treće vrste
Sljedeće svjedočanstvo poslano nam je mailom. Objavljujemo ga bez intervencija u tekstu:
"Postovana G-djo Vrančić Sokač,
Opisacu Vam svoja iskustva. Napominjem da nikada nisam bila zainteresovana za "paranormalno", nisam znala nista o NLO-ima, nisam gledala SF filmove, tako da zaista nista od onog sto cu navesti ne moze biti plod moje mašte.
Bilo je to 2007. ili 2008. godine, kasna jesen, vracala sam se kuci iz skole iz druge smjene.
Bilo je 9 sati u vece (autobus je stizao tacno u 9 na moju stanicu, pa po tome znam koliko je bilo sati). Nekih 6-7 km prije moje stanice, primjetila sam kroz prozor busa neku crvenu tačku na nebu. Bila je veća tačka (svjetlo) nego sto sam vidjala na repetitorima mobilnih operatera, i to crveno svjetlo je konstantno svjetlilo tj nije blinkalo kao na avionima. To mi je privuklo paznju jer nikad prije nisam vidjela tako nesto na nebu, veće crveno svjetlo koje konstantno svjetli.
Kako se bus kretao naprijed, i krivudao je jer je cesta jednostavno takva, to svjetlo se pojavljivalo nekad s desne a nekad s lijeve strane busa i ja sam ga vidjela kroz prozor.
Nakon nekih 10-ak minuta bus je stao na mojoj stanici i ja sam izasla, odmah sam pogledala gore trazeci to crveno svjetlo na nebu. Bio je to leteći disk, ogroman (reda velicine-velicine stadiona ili cak veći), po obodu je imao stotine malih žuzih lampica a na sredini odozdo je bilo to veliko crveno svjetlo koje sam pratila iz busa.
U busu su jos bili vozač busa i 1 putnik koje sam pozvala da izadju, putnik je izasao i vidio isto sto i ja, ali tada se disk poceo kretati blago u vis i u dalj, te je vozac busa vidio samo neku crnu tacku koja je za par sekundi iščezla. Nisam cula nikakav zvuk jer sam stajala pored busa ciji je motor poprilicno bučan. Vrijeme je bilo lijepo, nije bilo oblaka, ali je u 9 sati vec bio mrak.
Lokacija je Lamovita kod Omarske (opstina Prijedor).
2014. god, mislim da je bio jul mjesec, muž i ja spavamo, kroz venecianere svjetlost s ulice malo obasjava nasu sobu tako da nije potpuni mrak u sobi.
Budim se oko 4 ujutru, ležim potrbuške, okrećem se na ledja i vidim 2 bića kako stoje sa lijeve i desne strane kreveta, i svaki od njih se nadviruje nad mnom i nad mužem. Prepala sam se ali sam ostala pribrana, govorim sebi "ne to ne moze biti stvarno, sad cu ja jako stisnuti zatvoriti oči, pa kad otvorim oči njih nece biti". Zaista stisnem jako očne kapke, osjetim taj pritisak, otvorim oči a oni i dalje tu stoje i odozgo gledaju u nas, malo pomjeraju glave kako bi se bolje zagledali odozgo u nas. Ta bića su bila u bijelim kombinezonima, a na mjestu gdje bi trebalo biti lice bila je samo crna rupa, nije bilo platna, stakla niti bilo cega, samo crna rupa. Bili su visoki otprilike 1,55-1,60 m, ne znam da sam im vidjela šake.
Posmatramo se tako par sekundi, onda sam ja vrisnula i bacila se na muža, on nije nista vidio kad sam ga probudila. Tvrdim da je to bila java a ne san.
2017.god počinjem raditi u vojsci, i kako sam često angažovana u noćnim smjenama, tada picinjem da se po prvi put susrecem s paralizom sna. Dugo nisam znala sta se uopste desava ni kako se ta pojava zove. Uglavnom, paralize sna su me mučile danima, mjesecima... Zaspem na straži, sjedeći, naslonjena na zid, sanjam najnormalnije vidim slike, i kad mi se u vidokrugu pojavi crna sjena (ja bi rekla ljudska silueta) istog momenta nastupa paraliza sna, mozak se budi a tijelo je paralizovano. I svaki put iznova, po ustaljenom redoslijedu, pojavi se ta sjena i u tom momentu nastupa paraliza sna. Ta sjena mi se ne priblizava i ne radi mi nista ružno, samo stoji i posmatra me.
Nedavno sam dozivjela astralnu projekciju, ili sam bar tako sebi "postavila dijagnozu" po onom sto sam procitala na googlu. Ovaj put nisam spavala, u 02:30 ujutru bila sam na duznosti i zvala sam svog komandira da predam izvjestaj. Nakon predaje izvjestaja legla sam na klupu, gledala sam u plafon i ponavljala neke strane rijeci koje sam ucila prethodni dan. Odjednom sam cula strasnu buku (kao zrikavce), bilo je toliko glasno da su me boljele bubne opne, htjela sam da ustanem ali nisam mogla. Bila sam potpuno paralizovana. Htjela sam da vičem ali ni glasa nisam mogla da pustim. Onda sam vidjela svoje tijelo u polozaju u kom se zaista nalazi i jos jedno tijelo kako se izdiže iznad ovog fizickog tijela. Bila sam u grču i u panici, nakon nekog vremena sam se "otrgla" iz tog stanja, pogledala sam na sat bilo je 02:40.
Nakon nekog vremena ponovo sam imala astralnu projekciju, astralno tijelo je stajalo pored kreveta na kojem je lezalo moje fizicko tijelo, i ubrzo sam se probudila.
Paralize sna imam cesto, uvijek je prisutna ta crna sjena koja me samo posmatra, ili se kreće okolo, ali me ne ugrozava i ne radi mi nista neprijatno.
U prilogu Vam saljem dvije slike, leteci disk i bića koja sam vidjela u sobi."
Ovo je gotovo školski primjer opažanja NLO-a. Kao i moguće vanzemaljske otmice u susretu s bićima kojima nisu viđena lica. Po svemu sudeći, a vezano uz slučajeve koji su gotovo istovjetni ovome došlo je i do otmice. Na žalost, radi paravan memorije (lažnog sjećanja) ista je zaboravljena. Međutim, kako se tokom daljnjeg života pojavljuju češće paralize sna, vrlo je vjerojatno da su se one nastavile.
O povezanosti paralize sna i fenomena vanzemaljskih otmica pisala sam ovde: